Digitalizacijom od tradicije do suvremenosti

Đeram, nekad vitalan za svako selo, mjesto je gdje su se ljudi okupljali i dijelili trenutke uz vodu. Veliki zajednički đeram na livadama služio je stoci. va jednostavna naprava, bilo drvena ili metalna, ukopana u zemlju, omogućavala je izvlačenje vode iz bunara pomoću poluge, čineći život lakšim za zajednicu.

Pogača je tradicionalno jelo koje se pravi od tijesta, obično od brašna, vode, soli i kvasca, koje se puni mješavinom maka, šećera i drugih sastojaka. Nakon što se tijesto razvalja, puni se smjesom maka, zatim se oblikuje u pogaču i peče u pećnici dok ne postane hrskava i zlatno smeđa.

"Rađena" plišana marama vezena šarenim svlienim pamučkom. Na rubnim dijelovima ukrašena je "rojtama" (resama). Nosila se preko ramena ili preko ruke. Bio je to lijep i dekorativni modni detalj uz zimsku odjeću. Kata Suknovic, dipl. ing za tekstilno inženjerstvo, tekstilo - strojarske struke

Krumpirača, jednostavna a tako ukusna. Krumpir, kobasica, slanina... Najbolji okus postiže se kada se peče u paorskim pećima, kao što je to bilo uobičajeno u prošlosti kada su paorske peći bile neizostavan dio svakog salaša. Priprema ovog jela može se obavljati tijekom cijele godine, no najčešće se priprema u jesen i zimu.

Opaklija je tradicionalni komad seoske zimske narodne odjeće, izrađen od ovčjeg krzna. Ovaj dugi krzneni ogrtač, često rađen u jedanaest do trinaest dijelova, sužava se oko vrata. Opaklija seže od vrata do zemlje, s obrubom od janjeće kože i vunenim nitima različitih boja.

Tambura je tradicionalni glazbeni instrument koji ima važno mjesto u hrvatskoj glazbenoj baštini. To je žičani instrument sličan gitari, ali obično manji i sa širem tijelom. Tambura se sastoji od drvenog okvira, rezonantne ploče, vratova i žica. Postoje različite vrste tambura, uključujući bugariju, brač, čelo, basprim i kontru.

Marame su bile simbol identiteta jer se po specifičnom stilu povezivanja marame – marama na dva kraja, znalo da je žena Bunjevka. Za Bunjevke je marama bila ukras. Marama treba da ima tri mrske sa strane i da se veže na dva kraja koja stoje pravo.

Posljednji četvrtak pred korizmu, tradicionalno se peku fanci. Od tijesta dizanog dva puta i pečeni na vrućem ulju, fanci se jedu sa pekmezom ili šećerom.

Ovogodišnji tavankutski Betlemari su u pohod išli u vrime adventa, dvije večeri, a posjetili su desetak obitelji noseći bletlemsku štalicu te su navješćivali skoro rođenje Isusa Krista.

Vridne ruke naših slamarki prave ukrase od slame. Ukrašavaju božićne kugle ali i same prave božićne ukrase kao što su anđeli, zvonce...

Otišavši davne 1996. godine u Kanadu, Julia Stantić nakon par godina počinje slikati običaje, salaše i sve ono što vezivamo uz bunjevačke Hrvate. Rođena 24.01.1959. u Maloj Bosni, sa svojim roditeljima i sedmero braće i sestara kasnije seli u Donji Tavankut i tu doživljava najljepše uspomene koje će kasnije postati motivima njezinih mnogobrojnih slika.