Folklorna sekcija
Folklorno – muzička sekcija, tijekom proteklih pet desetljeća rada Društva, djelovala je u pravilu kao jedna sekcija te su folkloraši i tamburaši nastupali zajedno. Tamburaši su kao dio sekcije nastupali kao pratnja folkloraša, ali i s posebnim točkama programa omogućujući im pripremu za iduću točku programa. Zajednički nastupajući na brojnim priredbama, festivalima i smotrama uspješno su izvodili bunjevačke narodne plesove i pjesme i prikazali pojedine bunjevačke narodne običaje.
Folklorno – muzička sekcija proslavila se izvođenjem bunjevačkih narodnih plesova u izvornom obliku, onako kako su plesali naši “dide i majke” u predahu od posla, u svadbama, na prelima, kolima i u drugim prigodama, uz autentičnu svirku dobrih tamburaša i u bunjevačkim narodnim nošnjama stilski dotjeranima i ujednačenima. Naime, uz svile na grane prikazana je i bila šlingovana nošnja, ali i piket i parket i sefir, te različite pregače, marame i drugo. Osim najpoznatijih i najčešće izvođenih bunjevačkih narodnih plesova Momačkog kola, Velikog kola i Malog kola, koji su na programu brojnih profesionalnih i amaterskih folklornih ansabala diljem svijeta, folklorno – muzička sekcija Društva izvodila je i druge bunjevačke narodne plesove: Rokoko, Stari rokoko, Gajdaško kolo, Divojačko kolo, Babačko kolo, Ćućavo kolo, Šiško kolo, Srdiš se dušo, Igrala bi dere, Jastuk tanac, Mazuljka, Tandrčak, Keleruj, Rićići, Haj, haj, Bože daj i druge. Od bunjevačkih narodnih pjesama najčešće su pjevani bećarci, svatovci i šalajdani, te pjesme Kolo igra, tamburica svira, Podvikuje bunjevačka vila, Prid prozorom procvatala ruža, Oj, šta ću nane, Ej, čija frula s ovim šorom svira, Umorno je zlato moje, Zvoni zvonce, čoban tira ovce, Oj Dunave teci, teci i druge. U folklorno – muzičkom programu koji je snimila TV Beograd i emitirala u seriji “Pesma je Život” (1966.), kao i u folklorno – muzičkom programu koji je snimila i emitirala TV Zagreb u seriji “Smjerom putokaza” (1966.) Barnaba Mandić otpjevao je već zaboravljene pjesme “groktalice”, a u folklorno – muzičkom programu koji je snimila TV Beograd i emitirala u seriji “Selo moje” starica Klara Kozma rođena Pavlik (1903. – 1985.) iz Tavankuta otpjevala je pjesmu Žito žela lipota divojka. Tu je pjesmu otpjevala i u folklorno – muzičkom programu “DUŽIJANCE ‘ 70” u Subotici. “Kraljice” su na brojnim priredbama, smotrama i festivalima i u programima za TV emisije i dokumentarne filmove (“Smjerom putokaza”, “Slamarke divojke” i drugi) pjevale “kraljičke pisme” i to najčešće Mi kolu iđemo, Tuge moje, tuge, Silna šteta (Didina koliba), Dvi su druge nane, Prosi Albe jelu i druge. Sve je to zainteresiralo brojne etnologe, muzikologe i folkloriste i Društvo je imalo osigurano mjesto na brojnim festivalima i smotrama narodnog stvaralaštva i u brojnim TV programima u kojima je ono prikazivano.
Brojna su i sudjelovanja Društva na drugim smotrama i festivalima, na raznim svečanostima i gostovanjima u zemlji (Palić, Đurđin, Žednik, Bajmok, Hajdukovo, Sombor, Sonta, Bečej, Čenej i drugi) i u inozemstvu (Hrvatska, Mađarska, Poljska, Njemačka i Rumunjska).
Društvo je omogućilo skupljanje i proučavanje bunjevačkoga narodnog stvaralaštva i običaja raznim akademijama, institutima i muzejima, te pojedinim etnografima, muzikolozima i folkloristima. Dio muzičkog blaga zapisao je i voditelj tamburaškog orkestra, vrsni i svestrani tamburaš Stipan Prćić – Baća.
Uspjehu folklorno – muzičke sekcije pridonijele su generacije vrsnih plesača i svirača i brojne kraljice, ali i mnoge Kate, Anice, Roze, Cilike, Ane, Marije, Matilke, Margice, Marge, Đule, Veronke i druge, koje su skrbile o nošnji – šivale, prale, štirkale, roljale, peglale i oblačile folkloraše i koje su im, kao i njihovi sudruzi – Vince, Mirko, Pere, Davor, Ivica, Joso i drugi, pokazivali svoja plesna umijeća i učili ih plesati, pjevati, pjevati “kraljice” i drugim oblicima narodnog stvaralaštva i običajima, pa i tome kako se oblači i nosi pojedina narodna nošnja i kako se treba držati i ponašati tijekom plesa i prikaza pojedinih narodnih običaja.