35 godina povratka hrvatskog imena

Večeras smo u Tavankutu dostojanstveno obilježili 35 godina od povratka našeg izvornog imena. Od polaganja vijenaca na bistu Matije Gupca do dirljive retrospektive u našim prostorijama, prisjetili smo se trenutka kada je hrabrost nadvladala tišinu.

No, da bismo u potpunosti razumjeli važnost tog 17. ožujka 1991. godine, moramo se nakratko vratiti na same početke.

Naše je Društvo osnovano 1946. godine, na temeljima dramske skupine i uz potporu učitelja Ivana Prćića Gospodara i Većeslava Omahena. Od prvih igrokaza u selu i okolici, preko osnutka Čitaonice 1952. godine i razvitka folklornog, tamburaškog i likovnog odjela koji postaju zaštitni znak Društva, pa sve do značajnog nastupa na prvoj Međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu 1966., „Matija Gubec“ je gradio identitet koji nadilazi granice samoga sela.

Povijest nas, nažalost, nije uvijek štedjela.

Godine 1956., tadašnje su vlasti u skladu s tadašnjim političkim okolnostima, ukinule uporabu pridjeva „hrvatsko“ u nazivu Društva. Kako bi Društvo nastavilo funkcionirati, članovi tadašnjeg Društva, nastavljaju rad u udruzi koja sada nosi naziv Kulturno umjetničko društvo, a unutar Društva i dalje njeguju kulturu bačkih Hrvata Bunjevaca sve do 1991. godine.

Na izbornoj skupštini održanoj 17. ožujka 1991. godine članovi KUD-a „Matija Gubec“, donijeli su odluku da se društvu vrati njegovo izvorno ime iz 1946. godine, odnosno hrvatski predznak. Ta odluka nije donesena u mirnim i jednostavnim okolnostima. Početak devedesetih obilježile su velike društvene i političke promjene na prostoru tadašnje države. Vrijeme je donosilo nesigurnost, ali i snažnu potrebu naroda da očuva svoj identitet, jezik, kulturu i tradiciju. Već su se na samoj skupštini vodile rasprave o tome treba li društvo svojem imenu vratiti nacionalni predznak. U tadašnjim okolnostima i nakon brojnih polemika prevladala je odluka da se društvu vrati njegovo izvorno ime. Povratak izvornog imena nije predstavljao samo formalnu promjenu naziva. On je označio povratak vlastitim korijenima, potvrdu kulturnog i nacionalnog identiteta te želju da se kulturni život Hrvata u Tavankutu nastavi razvijati ponosno i predano.

Danas, 35 godina kasnije, s poštovanjem i zahvalnošću prisjećamo se svih članova koji su u tim vremenima preuzeli odgovornost vraćanja izvornog imena. Upravo je taj čin pokazatelj da kultura i identitet opstaju samo onda kada se svjesno čuvaju i prenose na nove generacije.

Hvala svima koji su te 1991. godine imali viziju, kao i svima vama koji danas svojim radom činite da ime „Matija Gubec“ odjekuje s istim onim ponosom kao i prvoga dana.